MIRIS


                                                               Fotografija  sa  interneta


Kad me napolju dočeka lep i sunčan dan, posle uporne kiše, imam želju za stihom. Mrzi me tada da pišem prozu. Ne umem da objasnim zašto je to tako, ali eto, nešto u meni tada peva. Kada to nešto peva, i samo ja mu čujem glas, javi se ta neobjašnjiva želja, da tom glasu podarim stihove. Evo kako sam te stihove pretočila u pesmu, u mirise, u jednu sveću, koja je još sinoć dogorela, a to me je asociralo na nešto, što opet ne umem da prepričam, ali tu je, šunja se, tera me, grize me,


                                              Opija me
                                              Ubija me
                                              Tera me na
                                              Još
                                              Miris voska
                                              Izgorele sveće
                                              Cediio si ga
                                              Po meni
                                              Kapalo je
                                              A nije bolelo
                                              Boli tvoj
                                              Prezir
                                              Tvoja
                                              Pohota
                                              Moja zaboravljena
                                              Izbledela
                                              Lepota
                                              Boli
                                              Tvoj miris
                                               Koji trune
                                               U meni
                                               Koji pokušavam
                                               Da zadržim
                                               Ne ide
                                               Nestaje
                                               Gubim
                                               Tebe gubim
                                               Sebe jesam
                                               Odavno
                                               Dok se sveća
                                               Gasila
                                               Dok sam pogledom
                                               Molila za pomoć
                                               Dok je moj krik
                                               Gutala noć
                                               I miris
                                               Opojni miris
                                               Voska
                                               Nakapan
                                               Po mom telu
                                               Po ožiljcima
                                               Koji nisu zarasli
                                               Koji su samo nekad
                                               Mirisali
                                               Na tebe
                                               Na mene
                                              Na spas
                                              Umrli smo
                                              Ostao je samo
                                              Misris
                                              Da nas podseća
                                              Kako smo
                                              Postojali
                                              I ugasili se
                                              Sa dogorelom svećom
                                              Sa mirisom
                                              Voska
                                              Isceđenog
                                              Po  mom telu
                                              Bolom izmučenom.
                                            

Коментари

Популарни постови